Proslava jubileja od nacionalnog značaja, 150 godina od rođenja slikara Pavla - Paje Jovanovića obeležava se od juna 2009. do juna 2010. godine, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Srbije. Odbor za obeležavanje 150 godina od rođenja Paje Jovanovića čine: Nebojša Bradić, Zoran Hamović, Dušica Živković, Dinko Davidov, Miodrag Jovanović, Miroslav Timotijević, Tatjana Bošnjak, Branka Kulić, Bojan Kovačević i Anica Medaković. Sredstva za program proslave , koji sadrži više izložbenih manifestacija i izdavačkih poduhvata, obezbedilo je Ministarstvo kulture Republike Srbije, Grad Beograd i Sekretarijat za kulturu AP Vojvodine, kao i brojni prijatelji jubileja. Koncepcija i organizacija programa jubileja tokom 2009-2010 poverena je Narodnom muzeju u Beogradu, Muzeju grada Beograda, Galeriji Matice srpske u Novom Sadu i Gradskom muzeju Vršca.

Galerije

Stvaralaštvo Paje Jovanovića, podeljeno na pet ključnih tema slikarevog opusa.

Biografija

O Paji Jovanoviću, njegovim počecima, putu do uspeha i slikarskoj karijeri.

Ko je Paja Jovanović?

Paja Jovanović je poznati srpski umetnik, akademski slikar koji je živeo i radio tokom druge polovine XIX i prve polovine XX veka. Slikar je rođen 16. juna 1859. u Vršcu,. Otac mu se zvao Stefan i bio je pravoslavac po veroispovesti, a majka Ernestina, rođena Deot, bila je katolkinja. Sin prvenac rodio im se godinu dana po sklapanju braka. Pajin brat Svetislav rođen je 1861, a Milan 1863. Majka im je preminula 1863, i otac se već naredne godine ponovo oženio, Marijom de Ponti.

Počeci

Po završetku škole Jovanović je upisao gimnaziju. Budući da se nije odlikovao marljivošću, otac ga ispisuje iz trećeg razreda gimnazije i uvodi u posao porodičnog fotografskog ateljea. Jovanović razmišlja da se posveti slikarstvu i odlazi u Beč, da bi upisao Akademiju 1878 godine. Po završetku osnovnih studija, Jovanović prelazi u specijalnu majstorsku klasu profesora Leopolda Karla Milera.Tu je Jovanović proveo tri godine, između 1880-1883 i to je presudno uticalo na njegovo uobličavanje. Na kraju prve školske godine, u Milerovoj klasi prvi put izlaže na završnoj godišnjoj izložbi kompoziciju „ Ranjenik“ i prima drugu nagradu . Na narednoj završnoj godišnjoj izložbi, Jovanović izlaže kompozicije „ Guslar“ i „ Uči deda svog unuka“ i ponovo zaslužuje nagradu i stipendiju.

Profesionalnu slikarsku karijeru započeo je kao dvadesetčetvorogodišnjak, krajem 1883. Uspesi i nagrade koje je Jovanović osvojio tokom poslednjih godina školovanja, kao i lične ambicije, uputile su ga u pravcu ostank a u nekom od evropskih umetničkih centara i borb e za karijeru akademskog umetnika. U periodu između 1884. i 1939, on boravi uglavnom u evropskim umetničkim metropolama, pre svega Londonu, Minhenu, Parizu i Beču, a izvesno vreme i u Budimpešti, gradeći internacionalnu karijeru evropskog akademskog slikara aristokratskih krugova.

Preseljenje

U vreme završetka školovanja na bečkoj Akademiji, ovenčan nagradom i stipendijom, dolazi u kontakt sa engleskim galeristom Tomasom Valisom ( Thomas Wallis ), i sklapa ugovor da slika za londonsku Galeriju Frenč ( French Gallery ). Posrednik je bio njegov profesor Leopold Karl Miler, koji je poslovno sarađivao sa Valisom. Naredne godine Jovanović je u istoj galeriji pripremio izložbu koju je zvanična engleska javna kritika pozitivno ocenila, što mu obezbeđuje desetogodišnji ugovor sa Tomasom Valisom. Tokom ovog perioda Jovanović često putuje u Crnu Goru i šire oblasti Balkana, a 1885. i 1886, po savetu i u organizaciji galeriste Valisa, odlazi na put u zemlje severne Afrike, Egipat i Maroko. Saradnja sa londonskim galeristom trajala je do 1889, kada se Jovanović preselio u Pariz i sklopio nov ugovor sa galeristom A. Tusom .

Pre toga, u periodu između 1884. i 1888, Jovanović je živeo u Minhenu . Jovanović je 1888. proveo na Kavkazu tri meseca slikajući zajedno sa Ruboom. Tokom 1888. i 1889, on putuje po Istri i Dalmaciji pripremajući ilustracije za knjigu Ö estereich in Wort und Bild . Početkom oktobra 1902, na poziv prijatelja, mađarskog slikara Artura Ferarisa ( Artur Ferraris ), Jovanović kreće u Sjedinjene Američke Države, ali se već naredne godine vraća i nastanjuje u Beču.

Nagrade

Nakon osvojenih nagrada na godišnjim školskim izložbama bečke Akademije, slede priznanja na uglednim evropskim i američkim izložbama. U Beču 1898. izlaže „ Borbu petlova“ i dobija zlatnu medalju. Na Svetskoj izložbi u Parizu izlaže „ Krunisanje cara Dušana“ i osvaja zlatnu medalju. Naredne godine, francuska vlada ga odlikuje za učešće na Svetskoj izložbi. (Sl. 3) Iste godine u Beču, dobitnik je zlatne medalje za kompoziciju „ Ženidba hercoga Ferija IV Jelisavetom Habzburškom “. Na Svetskoj izložbi u Sent Luisu, održanoj 1904, dodeljena mu je srebrna medalja za kompoziciju „ Furor Teutonicus “. (Sl. 4) Na devetoj međunarodnoj izložbi održanoj u Minhenu 1905, prima zlatnu medalju za „Portret gospođe Mirke“. Na Salonu u Parizu 1906. dobija srebrnu medalju, a naredne godine, na istom Salonu, nagrađen je izvan konkurencije. Na jubilarnoj izložbi organizovanoj u Beču 1908, dodeljena mu je počasna diploma Ministarstva za kulturu i obazovanje Austrije. Naredne godine, na izložbi u Salcburgu dobija državnu zlatnu medalju za kompoziciju „ Furor Teutonicus “. Na međunarodnoj izložbi održanoj u Buenos Ajresu 1910, osvaja prvu nagradu za portret „ Gospođa Kaufman“.

Tokom 1931, za sliku „ Muni u salonu“ prima zlatnu medalju na izložbi održanoj u bečkom Umetničkom domu. Konačno, 1954, povodom devedeset petog rođendana, prima Zlatnu palmu Društva likovnih umetnika u Beču. Umetničko udruženje Lada mu, povodom izbora za doživotnog počasnog predsednika, uručuje lovorov venac 1953, a Savez likovnih umetnika Jugoslavije mu šalje srebrni lovorov venac 1957. Bila su to poslednja počasna priznanja dobijena nekoliko godina pred smrt.

Između ratova

U pedeset osmoj godini života, 27. marta 1917, ženi se Herminom Dauber ( Hermine Dauber ), svojim mladim modelom, i započinje nešto mirniji život. Godine Prvog svetskog rata Jovanović je delom proveo na posedu Dunđerskih u Čelarevu, oduživši im se izradom reprezentativnih portreta. Neposredno po završetku rata planirao je da ponovo krene u Sjedinjene Američke Države, ali do realizacije plana nije došlo, i slikar je nastavio da živi u Beču. Pred početak Drugog svetskog rata Jovanović prelazi u Beograd, u kojem ostaje narednih jedanaest godina. Tokom 1950, umetnik se sa suprugom ponovo vraća u Beč, gde ostaje do smrti. Preminuo je krajem novembra 1957, u devedeset osmoj godini života. Njegovi posmrtni ostaci su preneti u Beograd i sahranjeni u Aleji velikana na Novom groblju.

Terminal

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipisicing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam, quis nostrud exercitation ullamco laboris nisi ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis aute irure dolor in reprehenderit in voluptate velit esse cillum dolore eu fugiat nulla pariatur. Excepteur sint occaecat cupidatat non proident, sunt in culpa qui officia deserunt mollit anim id est laborum. And some sites